10. stu 2010.
5. stu 2010.
Kontinuirani izbor
Ovo je jedan od najpoznatijih simbola Tro-jedinstva.
Ovaj simbol u matematici je skup koji se zove Borromeanovi prstenovi, i predstavlja tri jednaka tijela koje su međusobno povezana ali se ne presjecaju. Presjecanjem i ukljanjanjem jednog dijela ostali dijelovi ostaju nepovezani i odvojeni.
Počnemo li razmišljati o prostoru koji povezuje ove prstenove i međusoban odnos ovih prstenova prikažemo kao površine, ne narušavajući pri tome postojeći odnos prstenova, dobiti ćemo površine koje su u matematici poznate pod imenom Seifertove površine.
Ovdje možete vidjeti zadivljujuću skulpturu umjetnice Batshebe Grossman, napravljenoj tehnologijom 3D printa u bronci, koja zorno prikazuje jedan tip Seifertovih površina među Borromeanovim prstenovima: inspirativan primjer delikatne i kontinuirane organske mreže koja neprekidno teče, koja povezuje prstenove, određena je njima, a opet čini da se međusobno čak ni ne dodiruju.
Jedna od bitnih karakteristika Siefertovih površina u 3D je orijentacija. U matematici orijentacija je karakteristika površine u Euklidskom prostoru koja određuje da li je ili nije moguće raditi dosljedne izbore u smjeru vektora (usmjerenog kretanja) u svakoj točci.
Gledam u ovu skulpturu i razmiljšam o iscjeljivanju:
Ovaj simbol u matematici je skup koji se zove Borromeanovi prstenovi, i predstavlja tri jednaka tijela koje su međusobno povezana ali se ne presjecaju. Presjecanjem i ukljanjanjem jednog dijela ostali dijelovi ostaju nepovezani i odvojeni.
Počnemo li razmišljati o prostoru koji povezuje ove prstenove i međusoban odnos ovih prstenova prikažemo kao površine, ne narušavajući pri tome postojeći odnos prstenova, dobiti ćemo površine koje su u matematici poznate pod imenom Seifertove površine.
Ovdje možete vidjeti zadivljujuću skulpturu umjetnice Batshebe Grossman, napravljenoj tehnologijom 3D printa u bronci, koja zorno prikazuje jedan tip Seifertovih površina među Borromeanovim prstenovima: inspirativan primjer delikatne i kontinuirane organske mreže koja neprekidno teče, koja povezuje prstenove, određena je njima, a opet čini da se međusobno čak ni ne dodiruju.Jedna od bitnih karakteristika Siefertovih površina u 3D je orijentacija. U matematici orijentacija je karakteristika površine u Euklidskom prostoru koja određuje da li je ili nije moguće raditi dosljedne izbore u smjeru vektora (usmjerenog kretanja) u svakoj točci.
Gledam u ovu skulpturu i razmiljšam o iscjeljivanju:- Iscjeljivanje u 3D posljedica je svjesnog izbora u svakoj točci linearno percipiranog smjera kretanja vremena;
- U svakom trenutku SADA imam mogućnost izbora kako ću percipirati vrijeme i svoje kretanje u odnosu na vrijeme;
- Mogu izabrati da promatram i slijedim neprekidnost toka unutar određene dimenzije
- Zanemarivanjem odnosa percipiram odvojenost
- Tijelo je neovisno i odvojeno od drugih tijela pa ipak neodjeljivo povezano u veličanstven sklad
- Promatram li kroz mali prozor vidjeti ću udaljena prizore neću moći shvatiti da smo povezani, neraskidivi dio iste cjeline...
Fragile Future
Fragile Future je ime fantastičnog sistema osvjetljenja koji je kreirao Lonneke Gordijn, su-osnivač Nizozemske dizajnerske tvrtke Design Drift. Kombinirao je elektorniku s prirodnim biljnim materijalom.
Da, to su prave pravcate sjemenke maslačka oko LED dioda.
Štampane elektroničke pločice su izvučene u 3D i pretvorene u module koji se mogu kombinirati u jedinstvene kompozicije. Uz pomoć seznora, kompozicija se "štiti" isključivanjem, ako se netko primakne preblizu.
"Elektronika je ovdje usklađena s prirodnim instiktima preživljavanja" kaže autor.
Razmišljam o tome kako je imao toliko živaca da poljepi sve te sjemenčice maslačka oko led diodica. Ne mogu a da se ne divim što strpljivosti što tehnologiji koja je ovo proizvela.
Gledam ovu svjetiljčicu i ona mi ne govori krhkoj budućnosti nego o krhkoj percepciji realnosti, koja svaki čas može odlepršati u neku drugu, jednako stvarnu dimenziju.
Inače, maslačak je u nekim dijelovim svijeta simbol transformacije i prosvjetljenja. Prigodno, zar ne?
Iscjeljivanje nije isto što i ozdravljivanje
Značenje riječi iscjeljivanje prema riječniku je slijedeće:
1. Izliječiti, činiti da zaraste
2. Postajati cijelim, cjelovitim
Ajnštajn je rekao da rješenje ne može nastati s iste razine na kojoj je nastao i problem; što znači da se ni iscjeljivanje (u smislu zdravlja) ne može dogoditi sa razine na kojoj su bolesti ili problemi nastali.
Prema značenju navedenom u riječniku posljedica je zamijenjena s uzrokom; samo iz cjelovitosti može doći do ozdravljenja; samo uklanjanjem privida odvojenosti od izvora možemo dopustiti da taj izvor djeluje kroz nas.
Postajanje cijelovitim ima u sebi jednu nezgodnu i neizrečenu tvrdnju, koja se nepromišljeno podrazumijeva - a ta je da SADA nismo cjeloviti, nego da ćemo, možda, jednog lijepog dana, uz silan trud i rad, posebne talente i specijalne vježbe, takvi postati.
Naravno da ta bolja budućnost nikad ne dolazi ili bolje rečeno stalno se izmiče.
Zapravo ta "još više moraš se truditi i biti bolji" budućnost ne može se drugačija ni dogoditi - naprosto zato jer je to samoispunjavajuće proročanstvo, filter vjerovanja kroz koji dekodiramo realnost, nesvjesna kreacija uvijek jednako udaljene budućnosti.
To je traganje za putem kojim treba krenuti da stigneš - tu gdje već jesi, ali to ne primjećuješ. Prihvatimo li postajanje cjelovitim - izabrali smo, nesvjesno, odvojenost umjesto cjelovitosti. Tada možemo percipirati samo fragmentirano iskustvo stvarnosti, ostati zatvoreni u patnji odvojenosti.
Pojam iscjeljivanja ima još jednu također neizrečenu tvrdnju u sebi: postoji jedan izvor, cjelokupnost iz koje sve izvire, pa tako i ozdravljenje.
Sama svjesnost o cjelovitosti omogućuje iscjeljivanje. I obratno, zaboravljanjem izvora ostaje ne-cjelovitost, stanje izuzimanja od cjelovitosti, bolest. Oni koji su svjesni cjelovitosti - koja sve prožima i nalazi se u svemu - mogu kreirati ono što im treba, oni koji je nisu svjesni - jednostavno je ne primjećuju iako su uronjeni u nju kao riba u vodu.
Iz stanja odvojenosti svako iscjeljivanje mi interpretiramo kao čudo, jer nismo svjesni sebe. Iscjeljivanje je proces; to je stalno odvijajuća svjesnost, percepcija cjelovitosti, stalno ponavljajući svjesni izbor, svijest o svijesti.
Jedan od razloga poistovjećivanja iscjeljivanja i ozdravljivanja je linearna percepcija vremena svijesti uronjene u 3D, koja neprekidno istiskuje percepciju cjelovitosti iz svijesti. Iz takve percepcije odvojenosti bolest je nešto što se događa čovjeku, nešto na šo je teško ili nemoguće utjecati, a ne nešto što je kreirano. Tako se govori o bolesti u točki vremena A i njenom iscjeljenju u točki vremena B koja se pecipira kasnije. Linearna percepcija vremena ostavlja nas bez uvida u proces iscjeljivanja, koji dakako onda i izgleda kao čudo.
Iscjeljenje kao pojam ozdravljenja, izlječenja ili rješenja nekog problema govori da smo primjetili samo jedan mali trenutak neprekidne promjene, jedan fragment beskonačno velike cjeline.
Iscjeljivanje je, nasuprot tome, proces neprekidnog svjesnog izbora.
1. Izliječiti, činiti da zaraste
2. Postajati cijelim, cjelovitim
Ajnštajn je rekao da rješenje ne može nastati s iste razine na kojoj je nastao i problem; što znači da se ni iscjeljivanje (u smislu zdravlja) ne može dogoditi sa razine na kojoj su bolesti ili problemi nastali.
Prema značenju navedenom u riječniku posljedica je zamijenjena s uzrokom; samo iz cjelovitosti može doći do ozdravljenja; samo uklanjanjem privida odvojenosti od izvora možemo dopustiti da taj izvor djeluje kroz nas.
Postajanje cijelovitim ima u sebi jednu nezgodnu i neizrečenu tvrdnju, koja se nepromišljeno podrazumijeva - a ta je da SADA nismo cjeloviti, nego da ćemo, možda, jednog lijepog dana, uz silan trud i rad, posebne talente i specijalne vježbe, takvi postati.
Naravno da ta bolja budućnost nikad ne dolazi ili bolje rečeno stalno se izmiče.
Zapravo ta "još više moraš se truditi i biti bolji" budućnost ne može se drugačija ni dogoditi - naprosto zato jer je to samoispunjavajuće proročanstvo, filter vjerovanja kroz koji dekodiramo realnost, nesvjesna kreacija uvijek jednako udaljene budućnosti.
To je traganje za putem kojim treba krenuti da stigneš - tu gdje već jesi, ali to ne primjećuješ. Prihvatimo li postajanje cjelovitim - izabrali smo, nesvjesno, odvojenost umjesto cjelovitosti. Tada možemo percipirati samo fragmentirano iskustvo stvarnosti, ostati zatvoreni u patnji odvojenosti.
Pojam iscjeljivanja ima još jednu također neizrečenu tvrdnju u sebi: postoji jedan izvor, cjelokupnost iz koje sve izvire, pa tako i ozdravljenje.
Sama svjesnost o cjelovitosti omogućuje iscjeljivanje. I obratno, zaboravljanjem izvora ostaje ne-cjelovitost, stanje izuzimanja od cjelovitosti, bolest. Oni koji su svjesni cjelovitosti - koja sve prožima i nalazi se u svemu - mogu kreirati ono što im treba, oni koji je nisu svjesni - jednostavno je ne primjećuju iako su uronjeni u nju kao riba u vodu.
Iz stanja odvojenosti svako iscjeljivanje mi interpretiramo kao čudo, jer nismo svjesni sebe. Iscjeljivanje je proces; to je stalno odvijajuća svjesnost, percepcija cjelovitosti, stalno ponavljajući svjesni izbor, svijest o svijesti.
Jedan od razloga poistovjećivanja iscjeljivanja i ozdravljivanja je linearna percepcija vremena svijesti uronjene u 3D, koja neprekidno istiskuje percepciju cjelovitosti iz svijesti. Iz takve percepcije odvojenosti bolest je nešto što se događa čovjeku, nešto na šo je teško ili nemoguće utjecati, a ne nešto što je kreirano. Tako se govori o bolesti u točki vremena A i njenom iscjeljenju u točki vremena B koja se pecipira kasnije. Linearna percepcija vremena ostavlja nas bez uvida u proces iscjeljivanja, koji dakako onda i izgleda kao čudo.
Iscjeljenje kao pojam ozdravljenja, izlječenja ili rješenja nekog problema govori da smo primjetili samo jedan mali trenutak neprekidne promjene, jedan fragment beskonačno velike cjeline.
Iscjeljivanje je, nasuprot tome, proces neprekidnog svjesnog izbora.
Tok, protok i iscjeljivanje
Neodvojivi dio i pokretač svih procesa iscjeljivanja je bivanje u toku, protočnost za energiju, stanje svijesti.
Tok je stanje u kojem je osoba za potpuno uronjena u osjećaj energiziranog fokusa, potpuno involvirana u procesu aktivnosti. Doživljava se stanje potpune uključenosti koja je iako neometena od vanjskih podražaja, sposobna na njih odmah regirati, stanje bivanja. Glavno obilježje toka je osjećaj spontane radosti.
U toku emocije se osjećaju i doživljavaju intenzivno i pozitivne su, energizirajuće i u skladu s aktivnosti. Tok je potpuno fokusirana namjera.
Depresija, briga ili napadi anksioznosti, osuđivanje i prosuđivanje drugih ili sebe jednaki su ispadanju iz toka.
Pojam toka prvi je unutar koncepta pozitivne psihologije iznio Mihály Csíkszentmihályi opisujući tok kao mentalno stanje, stanje uronjenosti koja najjače koristi emocije u službi izvedbe i učenja. Csíkszentmihályi prepoznaje i komponente koje prate iskustvo toka, premda nije nužno da su sve prisutne. Paralelno s psihološkim komponentama koje je iznio napraviti ću usporedbu koja se odnosi na iskustvo iscjeljivanja:
U tok može se ući i biti u njemu za vrijeme bilo koje aktivnosti, iako je najvjerovatnije da će se to dogoditi kada se nešto radi cijelim srcem.
Muzičari mogu iskusiti stanje toka svirajući svoj instrument, prenoseći ga i drugima; kao što to čini Dominic Frasca kada virtuozno svira na gitari od 10 žica. Umjetnici - su u stanju toka dok rade svoje djelo.Vrhunski sportaši stanje toka opisuju kao bivanje u zoni.
Zajednički nazivnik svih iskustava toka je da stvaraju intenzivni doživljaj slobode, spontane radosti i uživanja.
Tok je stanje u kojem je osoba za potpuno uronjena u osjećaj energiziranog fokusa, potpuno involvirana u procesu aktivnosti. Doživljava se stanje potpune uključenosti koja je iako neometena od vanjskih podražaja, sposobna na njih odmah regirati, stanje bivanja. Glavno obilježje toka je osjećaj spontane radosti.
U toku emocije se osjećaju i doživljavaju intenzivno i pozitivne su, energizirajuće i u skladu s aktivnosti. Tok je potpuno fokusirana namjera.
Depresija, briga ili napadi anksioznosti, osuđivanje i prosuđivanje drugih ili sebe jednaki su ispadanju iz toka.
Pojam toka prvi je unutar koncepta pozitivne psihologije iznio Mihály Csíkszentmihályi opisujući tok kao mentalno stanje, stanje uronjenosti koja najjače koristi emocije u službi izvedbe i učenja. Csíkszentmihályi prepoznaje i komponente koje prate iskustvo toka, premda nije nužno da su sve prisutne. Paralelno s psihološkim komponentama koje je iznio napraviti ću usporedbu koja se odnosi na iskustvo iscjeljivanja:
- Jasan cilj uz visoku razinu izazova i vještine
/ Jasna namjera - Koncentracija: snažna i duboka koncentracija na ograničeno polje djelovanja
/ Polje djelovanja i širina fokusa nisu ograničeni - Gubitak osjećaja osobnosti, djelovanje i svijest su stopljeni
/ Osjećaj jedinstva s svime nije istovremeno i gubitak osobnosti - Subjektivno iskustvo vremena je promijenjeno (ono što se čini kao trenutak može trajati satima, i obratno, trenutak može dati osjećaj beskonačnog trajanja)
/Vrijeme se percipira kao kategorija na koju se može utjecati – svijest o percepciji istovremenosti, multi-vremenosti; - Aktivnost je sama po sebi nagrađujuća, stoga je djelovanje nenaporno.
Iskustvo iscjeljivanja je ispunjavajuće - Direktan i trenutan feedback u tijeku aktivnosti, tako da se ponašanje može prilagoditi prema potrebi
/ Unutrašnje iskustvo jedinstva se ne mijenja zbog promjena u okolini, ponašanje je autmatski prilagođeno i usklađeno sa situacijom - Ravnoteža između sposobnosti i izazova - aktivnost nije usputna nit preteška
/ Aktivnost je bitna i lagana - Osjećaj osobne prisutnosti i bitnosti u odnosu na aktivnost koja se provodi.
/ Prisutnost iscjeljuje. - Nedostatak osjećaja za potrebe tijela (do točke velike gladi ili izmorenosti)
/ Svijesnost o porebama vlastitog tijela - koje je neophodan alat procesa iscjeljivanja.
Tijelo ne smije biti zanemareno. - Potpuna uronjenost u akivnost, fokus svijesti je sužen na aktivnost samu
/ Djelovanje je stopljeno sa sviješću, fokus svijesti nije sužen nego proširen.
U tok može se ući i biti u njemu za vrijeme bilo koje aktivnosti, iako je najvjerovatnije da će se to dogoditi kada se nešto radi cijelim srcem.
Muzičari mogu iskusiti stanje toka svirajući svoj instrument, prenoseći ga i drugima; kao što to čini Dominic Frasca kada virtuozno svira na gitari od 10 žica. Umjetnici - su u stanju toka dok rade svoje djelo.Vrhunski sportaši stanje toka opisuju kao bivanje u zoni.
Zajednički nazivnik svih iskustava toka je da stvaraju intenzivni doživljaj slobode, spontane radosti i uživanja.
Jaspis
Jaspis personificira naše otkrivanje/prisjećanje Boga. Pomaže nam da osvijestimo tko smo kao duhovna bića – što znači i kraj patnje zbog ograničenog percipiranja svijeta.
Često doživljavamo naše živote kao da su razdvojeni na svjetovni i duhovni dio. Ideja da postoji sveti dio života a da onaj sekularni uzrokuje probleme ograničena je i čini življenje jedinstva i cjelovitosti nemogućim. Ovo vjerovanje uzrokuje fragmentaciju koja prodire u sve pore našeg bića, u um, u srce, u tijelo i duh i mi postajemo rascjepljeni u sebi, u stalnoj potrazi za ispravnim spiritualnim putem, u stalnoj potrazi za Bogom. Naš svakodnevni život odražava tu borbu.
Jaspis nam govori da ne postoji razdvojenost između svetog i profanog, između materijalnog i duhovnog. Postoji mjesto odakle možemo vidjeti svetost u svemu i istopiti iluziju odvojenosti koja nas nagoni da se borimo, jaspis nam pomaže da integriramo ono što je doista već integrirano, jedinstveno u realnosti. Jaspis znači: polirati, načiniti sjaj vidljivim. Jaspis nam omogućava da razumijemo da smo dio Boga i svega postojećeg, i da se nikada ne trebamo bojati.
Jaspis nam govori da jedini konflikt koji postoji između naših tijela i duha je vjerovanje da on postoji, pomaže nam da uklonimo iluziju odvojenosti, što ako propustimo učiniti rezultira time da nam je energija univerzuma nedostupna.
Jaspis također pomaže uzemljenju i tome da lakše uviđamo zašto radimo određene stvari i kako one odražavaju našu bit, oslobađa nas da postanemo slobodni poput jelena u trku.
Jaspis je i kamen uravnoteženja muške i ženske energije, duha i tijela, i drži visoko životu energiju nosioca. Pruža zaštitu, štiti od svake negativnosti, stabilizira emocije i uklanja strahove i nesigurnosti.
Poboljšava čulo mirisa. Balansira iskorištavanje minerala i njihovo reguliranje unutar tijela. Pomaže i podržava rad bubrega, mjehura, jetre i slezene.
Po predaji jaspis je jedan od 12 svetih kamenova koji svoje mjesto ima na ploči koja se nalazi na grudima Velikog sveštenika i kaže se da je prvi kamen temeljac zidova Rajskog grada. Predstavlja prvi od dvanaest portala svjesnosti.
4. stu 2010.
Zamišljanje 10 dimenzije
Ovdje je fenomenalna animacija Roba Bryantona koji ilustrira postojanje 10 dimenzija i navodi odrednice svake od tih dimenzija. Počinje se s točkom, pa s pravcem, pa s 3D, redom do 10 dimenzije. Čega sve ima u višim dimenzijama - najbolje je pogledati. Nakon ovog postaje jasno je zašto je jezik kakav koristimo nedostatan za opisivanje iskustava viših dimezija.
Tu se nalazi i precizno objašnjenje zašto nam neki događaji izgledaju kao čuda.
Uživajte.
Tu se nalazi i precizno objašnjenje zašto nam neki događaji izgledaju kao čuda.
Uživajte.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
