Značenje riječi iscjeljivanje prema riječniku je slijedeće:
1. Izliječiti, činiti da zaraste
2. Postajati cijelim, cjelovitim
Ajnštajn je rekao da rješenje ne može nastati s iste razine na kojoj je nastao i problem; što znači da se ni iscjeljivanje (u smislu zdravlja) ne može dogoditi sa razine na kojoj su bolesti ili problemi nastali.
Prema značenju navedenom u riječniku posljedica je zamijenjena s uzrokom; samo iz cjelovitosti može doći do ozdravljenja; samo uklanjanjem privida odvojenosti od izvora možemo dopustiti da taj izvor djeluje kroz nas.
Postajanje cijelovitim ima u sebi jednu nezgodnu i neizrečenu tvrdnju, koja se nepromišljeno podrazumijeva - a ta je da SADA nismo cjeloviti, nego da ćemo, možda, jednog lijepog dana, uz silan trud i rad, posebne talente i specijalne vježbe, takvi postati.
Naravno da ta bolja budućnost nikad ne dolazi ili bolje rečeno stalno se izmiče.
Zapravo ta "još više moraš se truditi i biti bolji" budućnost ne može se drugačija ni dogoditi - naprosto zato jer je to samoispunjavajuće proročanstvo, filter vjerovanja kroz koji dekodiramo realnost, nesvjesna kreacija uvijek jednako udaljene budućnosti.
To je traganje za putem kojim treba krenuti da stigneš - tu gdje već jesi, ali to ne primjećuješ. Prihvatimo li postajanje cjelovitim - izabrali smo, nesvjesno, odvojenost umjesto cjelovitosti. Tada možemo percipirati samo fragmentirano iskustvo stvarnosti, ostati zatvoreni u patnji odvojenosti.
Pojam iscjeljivanja ima još jednu također neizrečenu tvrdnju u sebi: postoji jedan izvor, cjelokupnost iz koje sve izvire, pa tako i ozdravljenje.
Sama svjesnost o cjelovitosti omogućuje iscjeljivanje. I obratno, zaboravljanjem izvora ostaje ne-cjelovitost, stanje izuzimanja od cjelovitosti, bolest. Oni koji su svjesni cjelovitosti - koja sve prožima i nalazi se u svemu - mogu kreirati ono što im treba, oni koji je nisu svjesni - jednostavno je ne primjećuju iako su uronjeni u nju kao riba u vodu.
Iz stanja odvojenosti svako iscjeljivanje mi interpretiramo kao čudo, jer nismo svjesni sebe. Iscjeljivanje je proces; to je stalno odvijajuća svjesnost, percepcija cjelovitosti, stalno ponavljajući svjesni izbor, svijest o svijesti.
Jedan od razloga poistovjećivanja iscjeljivanja i ozdravljivanja je linearna percepcija vremena svijesti uronjene u 3D, koja neprekidno istiskuje percepciju cjelovitosti iz svijesti. Iz takve percepcije odvojenosti bolest je nešto što se događa čovjeku, nešto na šo je teško ili nemoguće utjecati, a ne nešto što je kreirano. Tako se govori o bolesti u točki vremena A i njenom iscjeljenju u točki vremena B koja se pecipira kasnije. Linearna percepcija vremena ostavlja nas bez uvida u proces iscjeljivanja, koji dakako onda i izgleda kao čudo.
Iscjeljenje kao pojam ozdravljenja, izlječenja ili rješenja nekog problema govori da smo primjetili samo jedan mali trenutak neprekidne promjene, jedan fragment beskonačno velike cjeline.
Iscjeljivanje je, nasuprot tome, proces neprekidnog svjesnog izbora.
1. Izliječiti, činiti da zaraste
2. Postajati cijelim, cjelovitim
Ajnštajn je rekao da rješenje ne može nastati s iste razine na kojoj je nastao i problem; što znači da se ni iscjeljivanje (u smislu zdravlja) ne može dogoditi sa razine na kojoj su bolesti ili problemi nastali.
Prema značenju navedenom u riječniku posljedica je zamijenjena s uzrokom; samo iz cjelovitosti može doći do ozdravljenja; samo uklanjanjem privida odvojenosti od izvora možemo dopustiti da taj izvor djeluje kroz nas.
Postajanje cijelovitim ima u sebi jednu nezgodnu i neizrečenu tvrdnju, koja se nepromišljeno podrazumijeva - a ta je da SADA nismo cjeloviti, nego da ćemo, možda, jednog lijepog dana, uz silan trud i rad, posebne talente i specijalne vježbe, takvi postati.
Naravno da ta bolja budućnost nikad ne dolazi ili bolje rečeno stalno se izmiče.
Zapravo ta "još više moraš se truditi i biti bolji" budućnost ne može se drugačija ni dogoditi - naprosto zato jer je to samoispunjavajuće proročanstvo, filter vjerovanja kroz koji dekodiramo realnost, nesvjesna kreacija uvijek jednako udaljene budućnosti.
To je traganje za putem kojim treba krenuti da stigneš - tu gdje već jesi, ali to ne primjećuješ. Prihvatimo li postajanje cjelovitim - izabrali smo, nesvjesno, odvojenost umjesto cjelovitosti. Tada možemo percipirati samo fragmentirano iskustvo stvarnosti, ostati zatvoreni u patnji odvojenosti.
Pojam iscjeljivanja ima još jednu također neizrečenu tvrdnju u sebi: postoji jedan izvor, cjelokupnost iz koje sve izvire, pa tako i ozdravljenje.
Sama svjesnost o cjelovitosti omogućuje iscjeljivanje. I obratno, zaboravljanjem izvora ostaje ne-cjelovitost, stanje izuzimanja od cjelovitosti, bolest. Oni koji su svjesni cjelovitosti - koja sve prožima i nalazi se u svemu - mogu kreirati ono što im treba, oni koji je nisu svjesni - jednostavno je ne primjećuju iako su uronjeni u nju kao riba u vodu.
Iz stanja odvojenosti svako iscjeljivanje mi interpretiramo kao čudo, jer nismo svjesni sebe. Iscjeljivanje je proces; to je stalno odvijajuća svjesnost, percepcija cjelovitosti, stalno ponavljajući svjesni izbor, svijest o svijesti.
Jedan od razloga poistovjećivanja iscjeljivanja i ozdravljivanja je linearna percepcija vremena svijesti uronjene u 3D, koja neprekidno istiskuje percepciju cjelovitosti iz svijesti. Iz takve percepcije odvojenosti bolest je nešto što se događa čovjeku, nešto na šo je teško ili nemoguće utjecati, a ne nešto što je kreirano. Tako se govori o bolesti u točki vremena A i njenom iscjeljenju u točki vremena B koja se pecipira kasnije. Linearna percepcija vremena ostavlja nas bez uvida u proces iscjeljivanja, koji dakako onda i izgleda kao čudo.
Iscjeljenje kao pojam ozdravljenja, izlječenja ili rješenja nekog problema govori da smo primjetili samo jedan mali trenutak neprekidne promjene, jedan fragment beskonačno velike cjeline.
Iscjeljivanje je, nasuprot tome, proces neprekidnog svjesnog izbora.
