Iscjeljivanje u sebi nužno sadržava promjenu, stoga je strah od promjene velika (i samonametnuta) blokada procesu iscjeljivanja.
Strah od promjene (misli, ideja, životnog stila) mnoge ljude sprečava da sagledaju
situaciju i okolnosti u kojima se nalaze, a sve (i svatko) što im ukazuje na to
izaziva otpor u njima. Mnogi ljudi zato odbijaju privatiti da je iscjeljivanje uopće moguće - jer to
istovremeno znači i da trebaju prihvatiti svoju odgovornost za to što im
se događa.
Moraš se promjeniti, i nije baš neki savjet jer izaziva otpor, implicira silu, a počesto okida i neizrečeno uvjerenje (posljedicu dugogodišnjeg programiranja): da nismo dovoljno dobri, sposobni i/ili uspješni.
Doživjela sam da mi osoba (koja je upravo kukala da ima brdo problema sa zdravljem) kaže da želi iscjeljivanje u istom dahu sa tim da ne želi apsolutno ništa mijenjati, jer joj je dosta savjeta o zdravom životu i o tome kako se treba mijenjati, te da želi samo tehniku i ništa više.
- Da li si potpuno zadovoljna sa svim što ti se događa u životu?
- ? Upravo sam ti rekla koliko me boli i kakve sve probleme imam, zar me nisi slušala?
- Rekla si i da ne želiš apsolutno ništa mijenjati. To odnosi i na to kako si, i na bol i na probleme.
Mnogi ljudi promjenu doživljavaju kao ograničenje, kao nešto negativno što dakako onda nastoje izbjeći. Strah od promjene objedinjava: strah od gubitka kontrole nad situacijom, strah od negativnog ishoda i strah od nepoznatog (izvan osobne zone sigurnosti i udobnosti).
Činjenica je da se promjene događaju, htjeli mi to ili ne, ali promjenom razine svijesti mi možemo odabrati smjer u kojem će se te promjene događati za nas. Prigrlimo li promjene otvaramo vrata iscjeljivanju, jer - mi sami smo promjena koju priželjkujemo.
Strah od promjene (misli, ideja, životnog stila) mnoge ljude sprečava da sagledaju
situaciju i okolnosti u kojima se nalaze, a sve (i svatko) što im ukazuje na to
izaziva otpor u njima. Mnogi ljudi zato odbijaju privatiti da je iscjeljivanje uopće moguće - jer to
istovremeno znači i da trebaju prihvatiti svoju odgovornost za to što im
se događa.Moraš se promjeniti, i nije baš neki savjet jer izaziva otpor, implicira silu, a počesto okida i neizrečeno uvjerenje (posljedicu dugogodišnjeg programiranja): da nismo dovoljno dobri, sposobni i/ili uspješni.
Doživjela sam da mi osoba (koja je upravo kukala da ima brdo problema sa zdravljem) kaže da želi iscjeljivanje u istom dahu sa tim da ne želi apsolutno ništa mijenjati, jer joj je dosta savjeta o zdravom životu i o tome kako se treba mijenjati, te da želi samo tehniku i ništa više.
- Da li si potpuno zadovoljna sa svim što ti se događa u životu?
- ? Upravo sam ti rekla koliko me boli i kakve sve probleme imam, zar me nisi slušala?
- Rekla si i da ne želiš apsolutno ništa mijenjati. To odnosi i na to kako si, i na bol i na probleme.
Mnogi ljudi promjenu doživljavaju kao ograničenje, kao nešto negativno što dakako onda nastoje izbjeći. Strah od promjene objedinjava: strah od gubitka kontrole nad situacijom, strah od negativnog ishoda i strah od nepoznatog (izvan osobne zone sigurnosti i udobnosti).
Činjenica je da se promjene događaju, htjeli mi to ili ne, ali promjenom razine svijesti mi možemo odabrati smjer u kojem će se te promjene događati za nas. Prigrlimo li promjene otvaramo vrata iscjeljivanju, jer - mi sami smo promjena koju priželjkujemo.
