Mnogo puta čujem da će ljudi posvetiti pažnju rješavanju nekog svog problema i samima sebi - tek kad uhvate vremena, završe neki posao, odu na godišnji.... i još sto miliona drugih "razloga".
Kako god opravdano i logično zvučali navedeni razlozi, osim što privremeno odgađaju promjene - to su uistinu samo izgovori, iskaz vjerovanja da nemamo dovoljno vremena za sebe, da nismo zaslužili da budemo dobro ili čak da nismo "zaradili" vrijeme za sebe.
Ti izgovori govore i o našim prioritetima, usvojenom setu vrijednosti, u kojima smo prečesto sami sebi na posljednjem mjestu.
To su mentalni programi, vjerovanja i koncepti koje imamo o stvarnosti. Drugim riječima, ako mislimo da nam treba neko posebno vrijeme za iscjeljivanje
ili da su nam potrebne posebne pripreme i specijalne okolnosti, ako mislimo da ne znamo kako se to radi -
to su uvjeti i prepreke koji smo sami sebi postavili.
Zar smo prestali disati, osjećati, misliti ili opažati?
Zar smo prestali disati, osjećati, misliti ili opažati?
Ne treba nam nikakvo "posebno" vrijeme, naprosto zato jer je iscjeljivanje izražavanje naše suštine, to je izražavanje onog što jesmo.
Iscjeljivanje se ne događa niti zbog tehnika - iscjeljivanje je dar i sposobnost koji su SVIMA i UVIJEK na raspolaganju, a pokreće se sviješću, pažnjom i namjerom.
Najbolje vrijeme za iscjeljivanje je ODMAH SAD - izberite doživjeti najvišu verziju svoje ljudskosti.
Nema komentara:
Objavi komentar