30. sij 2012.
24. sij 2012.
o "negativnim" osjećajima
Mnogi su na svom putu iscjeljivanja primjetili tzv. jo-jo efekt: kad meditiraju ili rade neku tehniku iscjeljivanja osjećaju se dobro, ostatak vremena lovi ih nervoza, depresija, strahovi ili mnoštvo drugih neugodnih emocija.
Popravljanje sebe nije isto što i iscjeljivanje.
U podlozi se nalazi vjerovanje da mi nismo ok, zato što se u određenom trenutku ne osjećamo dobro, i očekujemo da se uvijek trebamo osjećati sjajno.
Nastojanja da suzbijemo "negativne osjećaje" samo ih pojačavaju i produžavaju unutrašnju borbu, zato što nesvjesno pojačavaju vjerovanje da nešto trebamo RADITI da bi bili dobro, i da to što postojimo nije dovoljno samo po sebi. Stoga se osjećamo još i gore.
Frank Kinslow je na jednoj svojoj radionici rekao da možemo biti i ljuti i prosvjetljeni, istovremeno.
Drugim riječima: trebamo sebi dozvoliti da osjećamo - to što osjećamo, i pri tom promatramo. Da, možemo osjećati "negativne" osjećaje, (i dati si dozvolu da iako ih osjećamo MI smo ok) i zatim ih pažljivo promatrajmo, bez osude, bez pokušaja da ih promjenimo, umanjimo ili "popravljamo".
Činjenica je da "negativa" ne može opstojati u istom prostor/vremenu kao i naša svjesna pažnja.
Popravljanje sebe nije isto što i iscjeljivanje.
U podlozi se nalazi vjerovanje da mi nismo ok, zato što se u određenom trenutku ne osjećamo dobro, i očekujemo da se uvijek trebamo osjećati sjajno.
Nastojanja da suzbijemo "negativne osjećaje" samo ih pojačavaju i produžavaju unutrašnju borbu, zato što nesvjesno pojačavaju vjerovanje da nešto trebamo RADITI da bi bili dobro, i da to što postojimo nije dovoljno samo po sebi. Stoga se osjećamo još i gore.
 |
| jaspis, za radost 1-3 čakre |
Drugim riječima: trebamo sebi dozvoliti da osjećamo - to što osjećamo, i pri tom promatramo. Da, možemo osjećati "negativne" osjećaje, (i dati si dozvolu da iako ih osjećamo MI smo ok) i zatim ih pažljivo promatrajmo, bez osude, bez pokušaja da ih promjenimo, umanjimo ili "popravljamo".
Činjenica je da "negativa" ne može opstojati u istom prostor/vremenu kao i naša svjesna pažnja.
21. sij 2012.
disciplina i iscjeljivanje
Prema riječniku hrvatskog jezika disciplina znači:
1a. ukupnost pravila ponašanja nametnutih članovima organizacije ili nekog mnoštva
1b. pokoravanje tim pravilima; sinonimi: red, stega, poslušnost
2 a. područje i metoda bavljenja unutar neke znanosti
2.b sport uža specijalnost u nekom sportu, npr .skok u vis
Engleski riječnik to još malo proširuje ovako:
1. kazna, kažnjavanje
2. poduka (zastarjelo)
3. vježba koja ispravlja, modelira ili usavršava mentane sposobnosti i moral!?!
4. kontrola koja se se postiže prisilom, poslušnosti i redom
5. redovito ili propisano pomašanje ili obrazac ponašanja
6. samo-kontrola
7. pravilo ili sistem pravila koji upravljaju određenom aktivnosti....
Huh.
Da li je moguće svladati vještinu iscjeljvanja putem discipline?
NE.
Pokušaj discipliniranog ponavljanja tehnika dovodi samo do mehaničkog ponavljanja naučenih pravila, i kratica je za preskakanje toga da uvidimo što smo i što primjećujemo i osjećamo SADA.
Redovito meditiranje i primjena tehnika iscjeljivanja je odlično ako je stvar kontinuiranih izbora a ne obaveze, navike ili pokušaja da se "poboljšamo".
Iscjeljivanje se ne može događati na silu.
Ne iscjeljuje tehnika sama po sebi; baš niti jedna, kako god dobre bile.
1a. ukupnost pravila ponašanja nametnutih članovima organizacije ili nekog mnoštva
1b. pokoravanje tim pravilima; sinonimi: red, stega, poslušnost
2 a. područje i metoda bavljenja unutar neke znanosti
2.b sport uža specijalnost u nekom sportu, npr .skok u vis
Engleski riječnik to još malo proširuje ovako:
1. kazna, kažnjavanje
2. poduka (zastarjelo)
3. vježba koja ispravlja, modelira ili usavršava mentane sposobnosti i moral!?!
4. kontrola koja se se postiže prisilom, poslušnosti i redom
5. redovito ili propisano pomašanje ili obrazac ponašanja
6. samo-kontrola
7. pravilo ili sistem pravila koji upravljaju određenom aktivnosti....
Huh.
Da li je moguće svladati vještinu iscjeljvanja putem discipline?
NE.
Pokušaj discipliniranog ponavljanja tehnika dovodi samo do mehaničkog ponavljanja naučenih pravila, i kratica je za preskakanje toga da uvidimo što smo i što primjećujemo i osjećamo SADA.
Redovito meditiranje i primjena tehnika iscjeljivanja je odlično ako je stvar kontinuiranih izbora a ne obaveze, navike ili pokušaja da se "poboljšamo".
Iscjeljivanje se ne može događati na silu.
Ne iscjeljuje tehnika sama po sebi; baš niti jedna, kako god dobre bile.
9. sij 2012.
"što se mora nije teško"
Ovo je još jedan od načina uvjeravanja/programiranja da su emocionalne žabe koje gutamo zapravo ukusne.
Kada pogledamo unazad u svoj život otkrijemo da se ispod tog "mora" nalazi neizmjerna količina mraka i potisnutih strahova od gubitka sigurnosti, neprihvaćenosti i općenito prodavanja samih sebe za neke priručne dobrobiti.
Nakon ustrajnih uvjeravanja da je učenje, po mogućnosti napamet, nemjerljivih količina nepotrebnih podataka ranom zorom izuzetno važno za našu dobrobit i životni uspjeh (protiv kojih se bunilo cijelo naše biće), raširena je posljedica nevjerovanje vlastitim osjećajima i traženje stavova/mišljenja/reakcija izvana da bi opravdali svoje predrasude, odluke i akcije.
Osobna sreća i ispunjenost se začudo samo prodrazumijevaju u sklopu osobnog uspjeha ali i izbjegavaju kao krajnje neracionalni parametar u donošenju bilo kakvih odluka. Traženje osobne sreće smatra se s jedne strane crtom slabog karaktera, a s druge se naglašava da je "svako kovač svoje sreće", pa se stoga oko toga treba i potruditi, raditi za to; da se osobna sreća treba zaraditi ili zaslužiti. Nije dakle čudo što neki majstori kažu da je to najteže napraviti, pa na sve to što se osjećate loše dodaju još i krivnju, zlunetrebalo.
Povratak emocionalne ravnoteže nastupa kada sve te mora/treba situacije u kojima se nađemo promotrimo kroz hoću/neću prizmu, pa otkrijemo sami sebi zašto nešto radimo, i na osnovu čega temeljimo svoje izbore.
Kada pogledamo unazad u svoj život otkrijemo da se ispod tog "mora" nalazi neizmjerna količina mraka i potisnutih strahova od gubitka sigurnosti, neprihvaćenosti i općenito prodavanja samih sebe za neke priručne dobrobiti.
Nakon ustrajnih uvjeravanja da je učenje, po mogućnosti napamet, nemjerljivih količina nepotrebnih podataka ranom zorom izuzetno važno za našu dobrobit i životni uspjeh (protiv kojih se bunilo cijelo naše biće), raširena je posljedica nevjerovanje vlastitim osjećajima i traženje stavova/mišljenja/reakcija izvana da bi opravdali svoje predrasude, odluke i akcije.
Osobna sreća i ispunjenost se začudo samo prodrazumijevaju u sklopu osobnog uspjeha ali i izbjegavaju kao krajnje neracionalni parametar u donošenju bilo kakvih odluka. Traženje osobne sreće smatra se s jedne strane crtom slabog karaktera, a s druge se naglašava da je "svako kovač svoje sreće", pa se stoga oko toga treba i potruditi, raditi za to; da se osobna sreća treba zaraditi ili zaslužiti. Nije dakle čudo što neki majstori kažu da je to najteže napraviti, pa na sve to što se osjećate loše dodaju još i krivnju, zlunetrebalo.
Povratak emocionalne ravnoteže nastupa kada sve te mora/treba situacije u kojima se nađemo promotrimo kroz hoću/neću prizmu, pa otkrijemo sami sebi zašto nešto radimo, i na osnovu čega temeljimo svoje izbore.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
