Jutarnja kava je dnevni ritual, u kojem šutimo i "imamo pet minuta za sebe", pokušavajući misli o tome kakve nas obaveze čekaju taj dan dvesti u red, pripremiti se za akciju i ostatak dana u kojem nam se čini da nemamo nimalo vremena za sebe. Svjesnost isključimo pri izlasku iz stana baš kao što bi isključili i električno osvjetljenje."Sjedim i pijem kavu" može isto tako biti i trenutak prosvjetljenosti u kojem naprosto jesmo.
Pogledamo li u svoju omiljenu šalicu kave, možemo u njoj otkriti igru svjetlosti koja čini da se čula otvaraju u očekivanju uživanja u okusu omiljenog napitka.
Prema najnovijem otkriću naučnika s Duke univerziteta, ta igra svjetlosti i sjene u našoj šalici nije slučajna, ona odražava univerzalni princip po kojem gravitacija pojačava i distorzira svjetlost iz udaljenih galaksija. Svjetlost se prirodno reflektira sa zakrivljenih površina u krivuljama koje tvore specifičan oblik srca: krivulje se sabiru u jednoj točci i najsjajnije su po rubu tog oblika. Matematičari i fizičari ovaj sjajni rub nazivaju kaustičnim, što znači užaren, onaj koji svijetlo izgara. Taj rub je mnogo svjetliji jer se zrake svjetlosti grupiraju po krivuljama.Kaustični odraz često susrećemo u prirodi , npr. odraz svjetlosti na površini vode. Kaustični odraz javlja se i u svemiru, kada su galaksije toliko masivne da njihova gravitacija savija i zakrivljuje svijetlost udeljenijih galaksijja. Njihova je gravitacija toliko moćna da se zrake svjetlosti grupiraju po krivuljama.
Slijedeći put kada se nađete s nekim na kavi sjetite se da je to vrijeme u kojem možete zajednički promarati svemir.
