ego trip

Image by stencilab

Potreba da se bude u pravu izaziva tešku ovisnost ega koji bi sve više i više kontrole u svemu i nad svim. Ego se natače fix-idejama samovažnosti, ugleda i moći koje se idealno sljubljuju s birokracijom, uniformama i zabranama svih vrsta.

Potreba da se bude u pravu plaća se srećom, slobodom i posljedično zdravljem.

Uostalom, zašto se to uopće i naziva "potrebom"?
Ako smo uvjereni da nam je ego-trip da budemo u pravu "potreba" - ono što nam treba da gradimo, potvrđujemo i čuvamo cjelovitost i snagu (razuma) - tad nam se sreća čini kao neki nerazuman hir, slučajnost, nedohvatljiva težnja, iluzija - pa nije ni čudo što je se razum tako brzo odriče.
---

Potreba da se bude u pravu je globalno raširena pojava koja nešto (jednog boga, jednog fürera, jedan narod, jedino pravo mišljenje, jedini način na koji se nešto radi ili jednu jedinu metodu iscjeljivanja) suprostavlja svemu drugome i svima drugima.
Dok ispunjavamo svoju potrebu da budemo u pravu, mi također gajimo iluziju da smo pozitivni, štoviše über alles.

---
Da li to uistinu trebamo?
Stvarno?