slavonski zen

makaršta

Riječ koja univerzalno negira vrijednost. Omiljena je bakama i dedama kada žele izraziti fokusiranu kritiku bivanja u cjelosti, ali i u pojedinostima, od 1969-te naovamo.  I ne samo to, ova riječ ujedno izvanredno dobro opisuje bilo koja/sva nastojanja, snove, nade, napore i intimne te društvene vrijednosti mladih sada i od sada.  Primjeri:
–Ma, on studira nešto neke kompjutere, ma makaršta.
–Internet? Makaršta!
–Ta njegova ženskica.… Makaršta.
–Deda, vidi, fotografije s Marsa! Deda: Makaršta…

Interesantno je možda osvrnuti se na misaonog demona kojeg ova riječ pušta da divlja. Ova riječ je jezični perpetuum mobile u začaranom krugu stvaranja i razaranja postojanja. Poput čestice vječno zakočene na “horizontu događaja” bivanja. Makaršta konstantno indicira mogućnosti postojanja neke vrijednosti (makar-) i subsekventno je razara i uništava upitnom rječcom –šta. Kao da makar nije ni postojalo. Dakle,  Ako bismo tražili antitezu promišljanju bitka i bivanja, olako bi smo se složili da “ono nepostojeće” ili “ono što nije” opisuje jedan takav koncept relativno dobro. Relativno sa “onim što jest”. Tojest, lako bismo se složili sa takvom dihotomijom samo ako nismo upoznati sa “makaršta”, jer ova riječ nije mekušasti i ustajali koncept ne-bivanja, a ne! Ova riječ dijeli sa nulom sve što znate, ona stoji između bivanja i nebivanja i ubija boga u oboje.

primjer:
"Sendvič!? Šta jedeš to makaršta!"
---
tekst preuzet u cjelosti s: http://leksikon.thinking-garment.com/makarsta/
još nisam otkrila tko su autori, ali hvala im od srca.