4. lip 2012.

vodič

sovaNedavno sam se pitala kad sam zadnji put sanjala da letim; dozvala sam si pravog majstora da me podsjeti.

Usred noćne tišine, čula sam kako se glasa nekim zvukom koji je nemoguće ignorirati.
Niti jedan drugi zvuk se nije čuo; nije prošao niti jedan automobil, nije se čula niti jedna druga noćna ptica, čak ni lišće nije šumilo.

Izašla sam na balkon i osvrnula se u pravcu zvuka: čekala me na anteni.
noćni vodičJako sam se razveselila kad sam je vidjela, pa sam uzela fotić i par puta blicnula (iako se jedva vidi); time nije bila baš oduševljena te mi je okrenula leđa.
Nakon što sam obećala da nema više blicanja i odložila fotić, prišla mi je na dohvat ruke i počela mi se pokazivati; kako sve može okretati glavu, pokazivati pandže, širiti krila i na neki zadivljujuć način pokretati krajnja pera. Mnogo je veća nego što mi se u prvi mah činilo i ima izrazito sjajno perje, vrlo svijetlo s donje strane krila.

Kad je zaključila da sam se dovoljno nadivila, kliznula je u zrak posve bešumno i letjela, lebdjela vrlo blizu tako da je odlično mogu vidjeti. Izvodila je piruete i spirale, dizala se i spuštala i pomno pratila da li je gledam.

Osjetila sam da dišem u istom ritmu kao što ona leti; bez težine, slobodna.

Kasnije, kad sam utonula u san, nastavile smo let zajedno.

Nema komentara:

Objavi komentar

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...